Altavia Crew
OVS predstavlja Altavia Crew, uredničkim projekt u partnerstvu s Athleta Labom. Disciplina, talent i predanost ispričani od onih koji svaki dan izazivaju vlastite granice, kroz sport i avanturu.
Intervju s Gianlucom Magerom i Matteom Civarolom
Odrasli u profesionalnom tenisu, s iskustvom na najvišim razinama ATP Toura, Gianluca Mager i Matteo Civarolo danas su treneri i osnivači Sanremo Tennis Teama. Kroz svoju akademiju rade s mladim sportašima u dobi od 12 do 18 godina, spajajući tehničku stručnost, međunarodno iskustvo te snažan fokus na osobni i mentalni razvoj igrača.
Kako je i u kojoj mjeri tenis postao dio tvog života? Što te navelo da se nepovratno zaljubiš u ovaj sport?
Gianluca Mager:
„Počeo sam igrati tenis s otprilike pet ili šest godina. Moj otac oduvijek je bio veliki zaljubljenik u sport: živjeli smo svega nekoliko stotina metara od teniskog kluba koji je redovito posjećivao. Upravo me on doveo do mojih prvih trenera. Odmah su primijetili da dobro udaram lopticu i rekli su to mom ocu. Tako je sve počelo. Rezultati su stigli vrlo brzo: s dvanaest godina već sam bio vrlo dobar i igrao važna natjecanja poput Nations Cupa. Zatim sam tijekom adolescencije prošao kroz teško razdoblje. Bio sam pomalo buntovan i prednost sam davao drugim stvarima: prijateljima, kafićima i prvim izlascima u klubove. Ipak, tenis je uvijek ostao dio mog života, ponajviše zahvaljujući ocu, koji me stalno poticao da igram turnire, prijavljujem se na Open turnire i ostanem u tom svijetu. U jednom trenutku pojavila se prilika za igranje u talijanskoj Serie A1 u Genovi. Tražili su mladog igrača koji bi im pomogao pobjeđivati. Tada sam shvatio da moram prestati s ometanjima i dati tenisu pravi prioritet. Promijenio sam način razmišljanja: autobusi, vlakovi, treninzi, osam sati dnevno posvećenih teniskom razvoju... Podnio sam velike žrtve, ali osjećao sam da sazrijevam jer sam imao cilj. Godine 2013., samo nekoliko mjeseci nakon te promjene, osvojio sam svoje prve ATP bodove. To je bio pravi početak.”
Matteo Civarolo:
„Počeo sam igrati tenis s četiri i pol godine, zahvaljujući svom ocu. Sjećam se besplatnog probnog treninga u teniskom klubu u Astiju, gradu u kojem sam rođen: bila je to gotovo ljubav na prvi pogled. Bio sam prilično dobar, recimo to tako, i nakon tog probnog treninga odmah sam se upisao. Nakon toga sve je išlo uzlaznom putanjom: prvo na regionalnoj, zatim na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Najveće uspjehe ostvario sam kao junior, uključujući nastupe na Grand Slam turnirima do 18 godina. Nakon toga imao sam kratku profesionalnu karijeru, otprilike dvije godine, jer sam odlučio upisati fakultet. Došao sam do otprilike 850. mjesta ATP ljestvice, zatim sam se posvetio studiju, a kasnije sam počeo raditi kao trener. Prijelaz iz igrača u trenera bio je vrlo prirodan. To je nešto što mi se svidjelo od samog početka.”
Što je tenis predstavljao u tvom životu i što ti i danas predstavlja?
Gianluca Mager:
„Tenis mi je bio sve: od nacionalnih turnira, preko Challengera, pa sve do ATP turnira i Grand Slamova. Najveći trenutak bio je finale u Rio de Janeiru, kada sam ušao među 100 najboljih na svijetu i dobio poziv za Davis Cup. Život tenisača je prekrasan jer putuješ i proživljavaš snažne emocije, ali do određene razine to je i svakodnevna borba: teški uvjeti, pritisak i stalna potraga za rezultatima. Kada sam napokon ostvario taj san, izbila je pandemija COVID-a. Od ATP finala došao sam do igranja Davis Cupa na praznom stadionu, dok su turniri bili otkazivani, a ja mjesecima zatvoren kod kuće. Pravi je problem što sportašu, osobito tenisaču, trebaju godine da stekne pravo samopouzdanje i „uhvati pravi val“. Ja sam to upravo bio postigao: na terenu sam se osjećao iznimno sigurno i mogao sam igrati sve turnire, ali ta me stanka natjerala da sve iznova proživim i postupno me iscrpila. Dvije godine živio sam između testiranja, ograničenja i kompliciranih putovanja. Ponekad sam bio napetiji zbog COVID testa nego zbog samog meča, a mečevi mi više nisu pružali isti spoj napetosti i uživanja kao prije. Zatim se rodila moja kći i putovanja te treninzi postali su sve teži. Iskreno, putovati nikada nisam posebno volio; radio sam to samo zbog tenisa jer mi je on bio najvažnija stvar u životu. Prošao sam kroz mnoge uspone i padove, prestajao pa se vraćao. U jednom trenutku supruga mi je rekla da moram stati jer više nisam mogao tako živjeti. Svaki put kad sam morao otići na turnir osjećao sam se loše i povlačio sam se u sebe. Tada sam počeo ozbiljno razmišljati o tome što želim raditi nakon igračke karijere. Od samog početka želio sam raditi s mladim igračima. To me oduvijek privlačilo, samo sam trebao postati potpuno svjestan da je to moj put.”
Matteo Civarolo:
„Za mene je tenis oduvijek bio strast. Na razini na kojoj sam igrao zahtijevao je mnogo odricanja, naravno, ali nikada ih nisam doživljavao kao žrtvu jer me uz ovaj sport prije svega vezala ljubav. Zato sam sve radio prirodno i spontano. Oduvijek sam volio trenirati, putovati, igrati turnire i upoznavati svijet… I danas to volim, iako u drukčijoj ulozi – ulozi trenera.”
Što je tenis predstavljao u tvom životu i što ti i danas predstavlja?
Gianluca Mager:
„Tenis mi je bio sve: od nacionalnih turnira, preko Challengera, pa sve do ATP turnira i Grand Slamova. Najveći trenutak bio je finale u Rio de Janeiru, kada sam ušao među 100 najboljih na svijetu i dobio poziv za Davis Cup. Život tenisača je prekrasan jer putuješ i proživljavaš snažne emocije, ali do određene razine to je i svakodnevna borba: teški uvjeti, pritisak i stalna potraga za rezultatima. Kada sam napokon ostvario taj san, izbila je pandemija COVID-a. Od ATP finala došao sam do igranja Davis Cupa na praznom stadionu, dok su turniri bili otkazivani, a ja mjesecima zatvoren kod kuće. Pravi je problem što sportašu, osobito tenisaču, trebaju godine da stekne pravo samopouzdanje i „uhvati pravi val“. Ja sam to upravo bio postigao: na terenu sam se osjećao iznimno sigurno i mogao sam igrati sve turnire, ali ta me stanka natjerala da sve iznova proživim i postupno me iscrpila. Dvije godine živio sam između testiranja, ograničenja i kompliciranih putovanja. Ponekad sam bio napetiji zbog COVID testa nego zbog samog meča, a mečevi mi više nisu pružali isti spoj napetosti i uživanja kao prije. Zatim se rodila moja kći i putovanja te treninzi postali su sve teži. Iskreno, putovati nikada nisam posebno volio; radio sam to samo zbog tenisa jer mi je on bio najvažnija stvar u životu. Prošao sam kroz mnoge uspone i padove, prestajao pa se vraćao. U jednom trenutku supruga mi je rekla da moram stati jer više nisam mogao tako živjeti. Svaki put kad sam morao otići na turnir osjećao sam se loše i povlačio sam se u sebe. Tada sam počeo ozbiljno razmišljati o tome što želim raditi nakon igračke karijere. Od samog početka želio sam raditi s mladim igračima. To me oduvijek privlačilo, samo sam trebao postati potpuno svjestan da je to moj put.”
Matteo Civarolo:
„Za mene je tenis oduvijek bio strast. Na razini na kojoj sam igrao zahtijevao je mnogo odricanja, naravno, ali nikada ih nisam doživljavao kao žrtvu jer me uz ovaj sport prije svega vezala ljubav. Zato sam sve radio prirodno i spontano. Oduvijek sam volio trenirati, putovati, igrati turnire i upoznavati svijet… I danas to volim, iako u drukčijoj ulozi – ulozi trenera.”
Zašto si odlučio postati trener? Koja filozofija vodi tvoj rad u toj ulozi?
Matteo Civarolo:
„Kada sam završio fakultet, nisam znao trebam li nastaviti igrati ili odmah početi raditi. Imao sam sreću što je moj otac vodio Tennis Sanremo, gdje i danas radim i gdje se nalazi naš centar za trening. Počeo sam od samih osnova, s mini tenisom. To je bilo vrlo važno jer sam kasnije prešao na rad s natjecateljskim igračima, uključujući i samog Gianlucu, s kojim smo prošli izvrstan zajednički put, a potom i Mattea Arnaldija – suradnju koja traje i danas. Trener Gianluce bio sam od 2017. godine pa sve do završetka njegove sjajne igračke karijere: naš odnos ima duboke korijene, a zajednička filozofija koja prati naš rad gradila se i razvijala prirodno tijekom vremena. Bez obzira na tenis i na to hoće li postati prvaci ili ne, najvažnije nam je da kroz odnos s nama nešto nauče. Želimo da odrastaju i razvijaju se na ispravan i cjelovit način.”
Matteo Civarolo:
„Kada sam završio fakultet, nisam znao trebam li nastaviti igrati ili odmah početi raditi. Imao sam sreću što je moj otac vodio Tennis Sanremo, gdje i danas radim i gdje se nalazi naš centar za trening. Počeo sam od samih osnova, s mini tenisom. To je bilo vrlo važno jer sam kasnije prešao na rad s natjecateljskim igračima, uključujući i samog Gianlucu, s kojim smo prošli izvrstan zajednički put, a potom i Mattea Arnaldija – suradnju koja traje i danas. Trener Gianluce bio sam od 2017. godine pa sve do završetka njegove sjajne igračke karijere: naš odnos ima duboke korijene, a zajednička filozofija koja prati naš rad gradila se i razvijala prirodno tijekom vremena. Bez obzira na tenis i na to hoće li postati prvaci ili ne, najvažnije nam je da kroz odnos s nama nešto nauče. Želimo da odrastaju i razvijaju se na ispravan i cjelovit način.”
Gianluca Mager:
„Bio je to prirodan prijelaz, iako nije došao odmah. Nakon što sam prestao igrati bio sam neodlučan: jedan dan razmišljao sam o povratku, a drugi o tome da zauvijek završim karijeru. Međutim, osjećao sam da je onaj unutarnji „žar” nestao. Više nisam imao onu želju da dam baš sve od sebe. Tijekom jednog kvalifikacijskog meča konačno sam shvatio da je moja igračka karijera završena. Nisam se osjećao loše, jednostavno sam razumio da bi me prisiljavanje na nastavak samo povrijedilo. Zatim je u Sanremo došao jedan mladi igrač: isprva smo nekoliko puta zajedno trenirali, a potom se preselio sa svojom obitelji i počeo raditi pod mojim vodstvom. Tada sam shvatio koliko zapravo volim raditi s mladim igračima. To nije bila odluka koju sam unaprijed isplanirao. Došlo je sasvim prirodno. Budući da sam i sam imao pomalo posebno razdoblje odrastanja, lako se mogu poistovjetiti s mladima koje treniram. Za mene nije najvažnije da postanu prvaci. Važno mi je da nešto nauče, kako o životu tako i o osobnim vrijednostima.”
Gianluca Mager:
„Bio je to prirodan prijelaz, iako nije došao odmah. Nakon što sam prestao igrati bio sam neodlučan: jedan dan razmišljao sam o povratku, a drugi o tome da zauvijek završim karijeru. Međutim, osjećao sam da je onaj unutarnji „žar” nestao. Više nisam imao onu želju da dam baš sve od sebe. Tijekom jednog kvalifikacijskog meča konačno sam shvatio da je moja igračka karijera završena. Nisam se osjećao loše, jednostavno sam razumio da bi me prisiljavanje na nastavak samo povrijedilo. Zatim je u Sanremo došao jedan mladi igrač: isprva smo nekoliko puta zajedno trenirali, a potom se preselio sa svojom obitelji i počeo raditi pod mojim vodstvom. Tada sam shvatio koliko zapravo volim raditi s mladim igračima. To nije bila odluka koju sam unaprijed isplanirao. Došlo je sasvim prirodno. Budući da sam i sam imao pomalo posebno razdoblje odrastanja, lako se mogu poistovjetiti s mladima koje treniram. Za mene nije najvažnije da postanu prvaci. Važno mi je da nešto nauče, kako o životu tako i o osobnim vrijednostima.”
Što nastojiš prenijeti mladim talentima koje imaš priliku oblikovati?
Gianluca Mager:
„Za Mattea i mene sve počinje od jednog temeljnog načela: mora postojati dijalog. Potrebno je izgraditi odnos u kojem mladi igrač može razgovarati s tobom, a ti s njim, bez prelaska granice međusobnog poštovanja i uloga koje svatko ima. To ne smije biti poput vojarne. Važno je upoznati igrača, razumjeti kako se osjeća i znati ga saslušati. Ako je jednog dana umoran ili neraspoložen, to treba razumjeti. S druge strane, uvijek mora postojati maksimalna predanost: ako jednog dana možeš dati 80 %, onda daj tih 80 %. Roditelji nam povjeravaju svoju djecu i to je velika odgovornost. Istovremeno je neizbježno da se za njih vežemo i da brinemo o njima. I sam sam otac i na neki način gledam kako dječaci i djevojčice koje treniram odrastaju. Dobro se sjećam kakav sam bio u njihovim godinama i to mi pomaže razumjeti što im je potrebno. Cilj je da se osjećaju dobro i da nauče što zapravo znači dati sve od sebe.“
Matteo Civarolo:
„Prva i najvažnija stvar je disciplina. U ovom sportu, ako želiš napredovati, bez nje ne možeš: od jutra do večeri moraš voditi računa o svakom aspektu života tenisača, na terenu i izvan njega. Zatim dolazi predanost. A postoji još nešto što se danas, nažalost, često podcjenjuje – uživanje u igri. Sve počinje upravo od toga. Ako mladi igrač ne uživa na terenu, ne može očekivati da će uistinu napredovati i ostvarivati dobre rezultate. Potrebna je ravnoteža: disciplina i uživanje moraju ići zajedno. Tenis je, čak i na najvišoj razini, i dalje igra. Danas problem često nije u mladima: ponekad roditelji prerano stvaraju prevelik pritisak, a posljedica može biti da dijete više uopće ne želi igrati.“
Tenis se temelji na tehnici i usavršenom talentu, ali prije svega na mentalnoj i emocionalnoj ravnoteži. Kako si doživljavao taj aspekt tijekom svoje igračke karijere? I kako ga nastojiš prenijeti igračima koje treniraš?
Gianluca Mager:
„Mnogi igrači koje treniramo rade i na mentalnom aspektu uz pomoć stručnjaka. To je timski rad koji obuhvaća sve segmente razvoja. Kao treneri svakodnevno razmjenjujemo mišljenja i iskustva. Kada smo Matteo i ja pokrenuli ovaj projekt, mentalni i emocionalni aspekt stavili smo na prvo mjesto: igrači koje treniramo nikada nisu smjeli postati samo broj. Nismo željeli sustav u kojem netko dođe, ostvari rezultat i ode. Naša je zajednička ideja raditi s manjim brojem sportaša i uistinu ih pratiti tijekom njihova razvoja. Želimo da se ovdje osjećaju dijelom nečega, gotovo kao dijelom obitelji. Želimo da u svojim trenerima vide prave uzore i osobe od povjerenja. Bez obzira na razinu na kojoj igraju, međusobno poštovanje uvijek je na prvom mjestu: svaki igrač mora znati da može razgovarati, da će biti saslušan i da probleme može rješavati zajedno sa svima nama.”
Tenis se temelji na tehnici i usavršenom talentu, ali prije svega na mentalnoj i emocionalnoj ravnoteži. Kako si doživljavao taj aspekt tijekom svoje igračke karijere? I kako ga nastojiš prenijeti igračima koje treniraš?
Gianluca Mager:
„Mnogi igrači koje treniramo rade i na mentalnom aspektu uz pomoć stručnjaka. To je timski rad koji obuhvaća sve segmente razvoja. Kao treneri svakodnevno razmjenjujemo mišljenja i iskustva. Kada smo Matteo i ja pokrenuli ovaj projekt, mentalni i emocionalni aspekt stavili smo na prvo mjesto: igrači koje treniramo nikada nisu smjeli postati samo broj. Nismo željeli sustav u kojem netko dođe, ostvari rezultat i ode. Naša je zajednička ideja raditi s manjim brojem sportaša i uistinu ih pratiti tijekom njihova razvoja. Želimo da se ovdje osjećaju dijelom nečega, gotovo kao dijelom obitelji. Želimo da u svojim trenerima vide prave uzore i osobe od povjerenja. Bez obzira na razinu na kojoj igraju, međusobno poštovanje uvijek je na prvom mjestu: svaki igrač mora znati da može razgovarati, da će biti saslušan i da probleme može rješavati zajedno sa svima nama.”
Tenis se temelji na tehnici i usavršenom talentu, ali prije svega na mentalnoj i emocionalnoj ravnoteži. Kako si doživljavao taj aspekt tijekom svoje igračke karijere? I kako ga nastojiš prenijeti igračima koje treniraš?
Matteo Civarolo:
„To je ključno pitanje, jer je mentalna ravnoteža jedan od najvažnijih dijelova tenisača. Zapravo, ona je sama srž ovog sporta. Vrlo ju je teško pronaći, a još teže održati. Danas je to još izazovnije, dijelom i zbog društvenih mreža. Mislim na Mattea Arnaldija: bilo je razdoblja kada je igrao vrlo malo i često bio izložen kritikama. On možda uspijeva nositi se s takvim situacijama i ne dopušta da ga tuđa mišljenja pogode, ali to nije slučaj sa svima. Opasnost je u tome da se upadne u negativan mentalni krug koji ne utječe samo na tenis, nego i na život općenito. Neki imaju snažniju osobnost i lakše se nose s tim, dok je drugima mnogo teže. Danas je to važnije nego ikad prije. Upravo zato ovom aspektu posvećujemo veliku pažnju, gradeći poseban program mentalnog razvoja za svakog sportaša kojeg pratimo. Ipak, postoji granica: kao treneri možemo učiniti mnogo, ali nije sve u našim rukama.”
Tenis se temelji na tehnici i usavršenom talentu, ali prije svega na mentalnoj i emocionalnoj ravnoteži. Kako si doživljavao taj aspekt tijekom svoje igračke karijere? I kako ga nastojiš prenijeti igračima koje treniraš?
Matteo Civarolo:
„To je ključno pitanje, jer je mentalna ravnoteža jedan od najvažnijih dijelova tenisača. Zapravo, ona je sama srž ovog sporta. Vrlo ju je teško pronaći, a još teže održati. Danas je to još izazovnije, dijelom i zbog društvenih mreža. Mislim na Mattea Arnaldija: bilo je razdoblja kada je igrao vrlo malo i često bio izložen kritikama. On možda uspijeva nositi se s takvim situacijama i ne dopušta da ga tuđa mišljenja pogode, ali to nije slučaj sa svima. Opasnost je u tome da se upadne u negativan mentalni krug koji ne utječe samo na tenis, nego i na život općenito. Neki imaju snažniju osobnost i lakše se nose s tim, dok je drugima mnogo teže. Danas je to važnije nego ikad prije. Upravo zato ovom aspektu posvećujemo veliku pažnju, gradeći poseban program mentalnog razvoja za svakog sportaša kojeg pratimo. Ipak, postoji granica: kao treneri možemo učiniti mnogo, ali nije sve u našim rukama.”
„Ključ svakog sportaša, ali i svake momčadi, jest samopouzdanje. Kada vjeruješ u sebe, možeš ostvariti ciljeve koji su se činili nezamislivima… Upravo se to dogodilo i meni. Kada stvari krenu dobro, sve se odvija nevjerojatnom brzinom. Gotovo da toga nisi ni svjestan… Filozofija koju Matteo i ja dijelimo temelji se upravo na tim spoznajama. Vlastito iskustvo pomaže nam prenijeti pravo značenje samopouzdanja mladim sportašima koje treniramo.” Gianluca Mager
Sanremo Tennis Team: „Chasing Dreams Together“. Što za tebe znači slijediti snove zajedno s mladim sportašima, osobito u ovom zlatnom razdoblju talijanskog tenisa?
Gianluca Mager:
„Kada radiš s mladim sportašima, ponovno proživljavaš emocije vrlo slične onima koje si osjećao kao igrač. Osjetiš nešto duboko u sebi: samo onaj tko je to doživio, bez obzira na razinu sporta kojom se bavio, može razumjeti o čemu govorim. Nedavno sam pratio troje mladih igrača na turnir u Austriji i, iako rezultati nisu bili izvanredni, bio sam iznimno ponosan na njih: na način na koji su se ponašali, na njihov stav tijekom mečeva i na borbenost koju su pokazali... Kada te slušaju, pokušavaju primijeniti ono što ih učiš i rade na tome sve dok ne uspiju, to donosi ogromno zadovoljstvo.“
Matteo Civarolo:
„Uglavnom radimo s mladim sportašima u dobi od 12 do 18 godina. To je razdoblje života u kojem možeš ostaviti snažan trag, ne samo s tehničke strane, nego i u načinu na koji pristupaju igri na terenu. Sretni smo što živimo u iznimnom razdoblju za talijanski tenis i vjerujem da će u sljedećim godinama uslijediti još veći procvat. To je za nas vrlo pozitivan početak. S naše strane, neprestano radimo na tome da naš centar bude mjesto na kojem mladi uče jednako disciplini kao i uživanju u igri: mjesto na koje dolaze ujutro, ostaju na terenu do poslijepodneva i odlaze kući zadovoljni provedenim danom. Bez takve želje i entuzijazma teško je svakodnevno trenirati, putovati, igrati turnire i imati vrlo malo slobodnog vremena… pogotovo kada si mlad. Za mene se san krije upravo u tom zajedničkom putovanju koje nove generacije povezuje s ovim sportom na način za koji vjerujemo da je ispravan.“
Sanremo Tennis Team: „Chasing Dreams Together“. Što za tebe znači slijediti snove zajedno s mladim sportašima, osobito u ovom zlatnom razdoblju talijanskog tenisa?
Gianluca Mager:
„Kada radiš s mladim sportašima, ponovno proživljavaš emocije vrlo slične onima koje si osjećao kao igrač. Osjetiš nešto duboko u sebi: samo onaj tko je to doživio, bez obzira na razinu sporta kojom se bavio, može razumjeti o čemu govorim. Nedavno sam pratio troje mladih igrača na turnir u Austriji i, iako rezultati nisu bili izvanredni, bio sam iznimno ponosan na njih: na način na koji su se ponašali, na njihov stav tijekom mečeva i na borbenost koju su pokazali... Kada te slušaju, pokušavaju primijeniti ono što ih učiš i rade na tome sve dok ne uspiju, to donosi ogromno zadovoljstvo.“
Matteo Civarolo:
„Uglavnom radimo s mladim sportašima u dobi od 12 do 18 godina. To je razdoblje života u kojem možeš ostaviti snažan trag, ne samo s tehničke strane, nego i u načinu na koji pristupaju igri na terenu. Sretni smo što živimo u iznimnom razdoblju za talijanski tenis i vjerujem da će u sljedećim godinama uslijediti još veći procvat. To je za nas vrlo pozitivan početak. S naše strane, neprestano radimo na tome da naš centar bude mjesto na kojem mladi uče jednako disciplini kao i uživanju u igri: mjesto na koje dolaze ujutro, ostaju na terenu do poslijepodneva i odlaze kući zadovoljni provedenim danom. Bez takve želje i entuzijazma teško je svakodnevno trenirati, putovati, igrati turnire i imati vrlo malo slobodnog vremena… pogotovo kada si mlad. Za mene se san krije upravo u tom zajedničkom putovanju koje nove generacije povezuje s ovim sportom na način za koji vjerujemo da je ispravan.“
Vaši treninzi održavaju se s pogledom na Ligursku rivijeru, a ponekad trenirate čak i izravno na pijesku u Sanremu. Kako je živjeti tenis u tako bliskom kontaktu s jedinstvenim mjestom poput ovog dijela Italije?
Gianluca Mager:
„S teniske strane gledano, Sanremo je grad kojem zavide diljem Italije. Nalazimo se samo pola sata od Monaka, u području gdje tenis ima snažnu tradiciju i gdje su posljednjih godina nastali brojni vrhunski teniski centri. Klima je izvrsna, a i logistički je grad odlično smješten. Bez ikakve sumnje, to je idealno mjesto za trening.“
Matteo Civarolo:
„Kao što sam rekao, rodom sam iz Astija, a u Sanremo sam se preselio nešto kasnije. Moj je otac preuzeo upravljanje teniskim klubom 2010. godine, tako da smo ovdje već šesnaest godina. Ovo područje, između Sanrema, Bordighere, Nice i Azurne obale, zaista je posebno za tenis. Ovdje se nalaze svjetski poznate akademije poput Piattijeve, Mouratoglouove i Tsongine. To dovoljno govori o tome koliko klima i okruženje pogoduju treninzima. Gotovo uvijek treniramo na otvorenom. Zimi natkrijemo jedan teren, ali općenito nam klima omogućuje igranje na otvorenom gotovo tijekom cijele godine.“
Akademija nosi imena obojice. Kakav vas odnos danas povezuje, nakon što ste obojica prošli kroz tenisku karijeru i zajedno razvili ovaj uspješan projekt?
Gianluca Mager:
„Naš je odnos vrlo dubok, iako smo obojica prilično povučene osobe. Poznajemo se praktički od djetinjstva. Matteo je došao ovdje u Sanremo, u teniski klub u kojem sam odrastao. Trenirao me, pratio i vodio tijekom cijelog mog sportskog puta. Oduvijek je snažno vjerovao u mene kao tenisača. Kada je shvatio da je moje igračke karijere došao kraj, vjerujem da mu je bilo žao, ali upravo je tada nastao važan zajednički projekt koji i danas razvijamo s velikom strašću. Danas zajedno radimo na nečemu što doista osjećamo kao svoje.“
Gianluca Mager:
„Naš je odnos vrlo dubok, iako smo obojica prilično povučene osobe. Poznajemo se praktički od djetinjstva. Matteo je došao ovdje u Sanremo, u teniski klub u kojem sam odrastao. Trenirao me, pratio i vodio tijekom cijelog mog sportskog puta. Oduvijek je snažno vjerovao u mene kao tenisača. Kada je shvatio da je moje igračke karijere došao kraj, vjerujem da mu je bilo žao, ali upravo je tada nastao važan zajednički projekt koji i danas razvijamo s velikom strašću. Danas zajedno radimo na nečemu što doista osjećamo kao svoje.“
Matteo Civarolo:
„Gianluca i ja smo veliki prijatelji. Čak sam bio i njegov vjenčani kum. Činjenica da smo toliko putovali zajedno dok sam ga trenirao još je više učvrstila naš odnos. Za mene je predivno što smo zajedno izgradili ovaj projekt. Imati uz sebe osobu s kojom svakodnevno radiš i s kojom možeš razgovarati o svemu daje dodatnu motivaciju. I sami rastemo jedan uz drugoga. Gianluca je igrao na najvišoj razini i posjeduje golemo iskustvo. Kao što sam već spomenuo, danas pratim Mattea Arnaldija na turnirima diljem svijeta, pa mnogo vremena provodim izvan Sanrema. Gianluca je, s druge strane, puno prisutniji u našem centru i vodi ga u svakom pogledu. Čim završim obveze s Arnaldijem, odmah se vraćam kako bismo ponovno zajedno nastavili raditi.“
Matteo Civarolo:
„Gianluca i ja smo veliki prijatelji. Čak sam bio i njegov vjenčani kum. Činjenica da smo toliko putovali zajedno dok sam ga trenirao još je više učvrstila naš odnos. Za mene je predivno što smo zajedno izgradili ovaj projekt. Imati uz sebe osobu s kojom svakodnevno radiš i s kojom možeš razgovarati o svemu daje dodatnu motivaciju. I sami rastemo jedan uz drugoga. Gianluca je igrao na najvišoj razini i posjeduje golemo iskustvo. Kao što sam već spomenuo, danas pratim Mattea Arnaldija na turnirima diljem svijeta, pa mnogo vremena provodim izvan Sanrema. Gianluca je, s druge strane, puno prisutniji u našem centru i vodi ga u svakom pogledu. Čim završim obveze s Arnaldijem, odmah se vraćam kako bismo ponovno zajedno nastavili raditi.“
„Ako uspiješ prenijeti nešto što će zauvijek ostati s njima – uspomenu, životnu lekciju, nešto lijepo… nešto što će ih pratiti cijeli život… e, upravo za mene ne postoji veća emocija ni veće zadovoljstvo od toga.“ Gianluca Mager
„Najljepše je vidjeti mladog igrača koji se, bez obzira na to pobjeđuje li ili gubi, vraća u klub sretan zbog onoga što radi i zbog puta koji gradi... Kada ih vidiš da s užitkom treniraju i napreduju, to donosi veliko zadovoljstvo i snažnu emociju. Bez toga nema ni sportskog ni ljudskog napretka. Nama su važne obje stvari: pomoći im da rastu kao igrači i kao ljudi.“ Matteo Civarolo
U prethodnim epizodama
Epizoda 5: Teniski klub Sanremo
Bivši profesionalni tenisači, danas osnivači Sanremo Tennis Teama i treneri mladih sportaša.
